O odrastanju i slobodi

O odrastanju i slobodi

Generalna — Autor pegic @ 19:05

 

 

Kada si dete, bitno ti je samo nekoliko stvari – cega ces se igrati sa vrsnjacima, hoce li roditelji da ti kupe igracku koju su ti obecali, kad ce nove epizode omiljenog crtaca, i stvari slicne ovima. Ni na pamet ti ne pada da filozofiras o zivotnim pitanjima. Normalno, jer si dete. Deci ne padaju takve stvari na pamet. Igra je tada smisao zivota. E, kad odrastes, shvatis da igranja vise nema. Da zivot nije igra.

A, ustvari, neki ljudi ga cak tako i dozivljavaju. Ne shvataju ga ozbiljno. Mozda je to zbog toga sto se boje da se suoce sa poteskocama, mozda nemaju hrabrosti da pogledaju problemima u lice i rese ih, mozda su obicne kukavice i lenjivci, a mozda i nije tako. Mozda se jednostavno plase odrastanja, i ne zele da se odreknu onog deteta koje nose u sebi. Ne zele da to dete, koje ne zna za zlo, ikada odraste, pa njemu prepustaju da ih  dalje vodi kroz zivot. Sokrat je rekao da je posten covek uvek kao dete. Jeste, jer se zna da posteni ljudi nisu rdjavi. Oni nose odliku dobrog bica, kao sto i svako dete, samo po svojoj prirodi, nosi tu odliku. Posteni ljudi ne mogu da budu zli, jer ni deca nisu zla. Njihova priroda je plemenita i dobra, ona se sa njom kao takvom radjaju.

Isus je rekao da necemo uci u Carstvo Bozje, ako ne budemo bili kao deca. Nema potrebe to komentarisati. U Carstvo Bozije ne ulazi nista necisto i uprljano grehom. Deca to nisu. Mislim da niko od nas ne sme da pusti da to dete odraste u potpunosti. Covek treba da zadrzi makar malu dozu detinjstva u sebi. I to malo bice dovoljno da ne postanemo losi ljudi.

Ipak, kada odrastes, shvatis sta je zivot. Da je i lep, i ruzan. Nekad siv, nekad zut, sto kaze Bajaga. Da odrasli snose odredjene odgovornosti. Da nema mame i tate da resavaju tvoje probleme. Dodje lep period, pa onda onaj manje lep. Pa dodje statican, pa dinamican. Produktivan i neproduktivan. Konstruktivan i destruktivan. Zivot je pun padova I uspeha. Promenljiv kao vreme i godisnja doba. Nikad ne moze biti isto. Sve tezi ka promenama. Svaka faza je prolazna. Slobodni smo da odlucujemo o svemu, Bog nam je dao slobodnu volju, I niko nema pravo da nam je oduzme. Sta je sloboda, ustvari? Ima li covek slobodu, I slobodnu volju zaista?

Sloboda je apstraktna stvar. Kada bih napravila anketu na ulici, sa pitanjem: “Sta je za Vas sloboda?”, verujem da bih dobila mnogo razlicitih odgovora. Naravno, podrazumevam da ispitanici budu osobe svih uzrasta. Mislim da znam kakve bi mi odgovore na ovo pitanje deca davala, a kakve odrasli. I, kada bih na kraju sve sabrala I oduzela, dosla bih do jednog vrlo zanimljivog zakljucka.

Sloboda je za sve nas nedostizna. Ovo bih obrazlozila na sledecim primerima:

Svi bi se slozili sa mnom da deca nisu slobodna, jer su pod konstantim nadzorom, zastitom, i pod apsolutnom vlascu svojih roditelja. Ovo cu nazvati odsustvom spoljasnje slobode. Deca spolja, zaista, nisu slobodna, jer roditelji non-stop bde nad njima, vode brigu da im se nesto ne desi, da sve bude u redu. Zato im brane mnoge stvari, koje za decu predstavljaju zelju i izazov. Zabranjeno voce je najsladje. Na taj nacin, deca nemaju slobodu. Medjutim, postoji nesto sto se zove unutrasnja sloboda. To je ona harmonija, bezbriznost, bezazlenost, onaj mir I spokoj koji samo deca nose u sebi. To je svet bez problema, trzavica, bez briga I tastina, koje odraslima stvaraju bore na licu. To je onaj osecaj sigurnosti I spokoja, kad znas da te neko neizmerno i bezuslovno voli, brine o tebi, i strepi da ti se ne desi nesto ruzno. Kada imas sigurnost, jer znas da te neko cuva. Ne razmisljas o problemima, jer ni ne znas za njih. To je unutrasnja sloboda, koju vecina odraslih nema. I  tesko da ce je uopste nekada imati, jer se ona oduzima svakome ko odraste. Kada te legitimisu kao odraslu osobu, kada te svstaju u red punoletnih, vise nemas pravo na tu slobodu. Gubis je. Za uzvrat, nepravedno, po sistemu reciprociteta, dobijas spoljasnju slobodu, onu koju si silno zeleo da imas kao dete. Ono sto nisi imao onda kada su ti roditelji branili stvari koje si zeleo. U tim trenucima, samo si zeleo da odrastes, da budes veliki, i da dobijes tu slobodu... Ali... u paketu sa tom slobodom, dolaze problemi. To je deo odrastanja... 

Normal 0 false false false EN-US X-NONE X-NONE

Čestitamo

Generalna — Autor pegic @ 18:59
Ukoliko možete da pročitate ovaj članak, uspešno ste se registrovali na Blog.rs i možete početi sa blogovanjem.

Powered by blog.rs